Povijest

Prošlost života na ovom prostoru vodi nas daleko u prapovijesno razdoblje. Arheološki spomenici s ražanačkog područja poznati su još iz polovice prošlog stoljeća. Istraživana su samo dva arheološka nalazišta: glavica na kosi u Jovićima, u kojoj su nađeni grobovi starih Liburna (ilirsko pleme), i gradinsko naselje iz brončanog doba na Jazvinačkom brigu, sjeverno od Mataka. Međutim, stručnjaci su više puta obilazili ovaj kraj i prikupili mnoštvo podataka o životu na ovom području od najstarijih vremena do danas.

Najopsežnija i najkvalitetnija arheološka istraživanja na području Ražanca proveli su arheolozi Šime Batović i Sineva Kukoč sa suradnicima. Oni su istraživanjem ovog područja unijeli jedan blistavi kamenčić u mozaik, ne samo hrvatske, nego i europske, pa čak, i svjetske kulturne i arheološke baštine. Danas je ražanačko područje poznato svim arheolozima i unijeto je u sve arheološke karte.

Godine 1982. potpunije je pregledan velik dio ražanačkog područja i tada su novija razdoblja detaljnije osvijetljena. Tako se danas barem pouzdano zna da je taj prostor bio naseljen tijekom svih povijesnih razdoblja.
Najstariji zasad poznati ostaci života na tlu Ražanca potječu iz polovice starijega kamenog doba (srednji paleolitik, prije približno 100 000 g. pr. Kr.). to su brojna oruđa izrađena od kremena, većinom strugala, prikupljena po kosi od Radovina do Ljupča, odnosno na dijelu Jovića, Podvršja i Rtine, gdje su tadašnji ljudi boravili i živjeli od lova.
U toploj klimi srednjepaleolitskih interglacijala, koja je prevladavala na ražanačkom području, lovci su pretežno naseljavali otvorene prostore i poluspilje. S ovog područja su i najbrojniji ostaci iz toga doba u cijeloj sjevernoj Dalmaciji, a Ražanac je ujedno i jedno od najbogatijih nalazišta iz srednjeg paleolitika u Hrvatskoj svrstan uz mnoga naša poznata nalazišta, kao što su: Krapina, Veternica, Vindija, Velika pećina, Samobor, Varaždinske Toplice, Panjovorica kraj Velikog Rata, Krševanje polje kod Sali na Dugom otoku, Ledenice i Dražica na Molatu i Polje u Zapuntelu.
S ovog područja potječu i kasniji ostaci iz mlađeg razdoblja starijeg kamenog doba, a ima i tragova mlađeg kamenog doba (prije približno 4 500 godina). To su različita kamena oruđa: strugala, noževi, strelice, svrdla i dr. Najvažniji ostaci iz mlađeg kamenog doba otkriveni su 1885.g. u polju na predjelu zvanom Opatija. To su bile narukvice od školjke kamenice (Spondylus) koje se danas čuvaju u zagrebačkom arheološkom muzeju.

Mnogo su brojniji kasniji ostaci iz doba Ilira, od bakrenog do željeznog doba (od prije 4 500 do 2 000 godina). Većinom su to grobni humci (glavice) i gradinska naselja, raspoređeni po kosama od Jovića do Rtine i od Radovina do rta Ljubljana iznad Ljupča.

Na širem području Ražanca živjelo je ilirsko pleme po imenu Liburni, čiji su ostaci pronađeni u mnogim grobnim humcima i gradinskim naseljima gdje su oni živjeli pretežno od lova. O životu i ponašanju Liburna fra Filip Grabovac kaže: “Liburneži uvik ljudi biše zli, opaki, nevirni, lupeži morski i zemaljski, već što bi u nji običaj ovi jedan dobar, to jest na konak bi svakoga primali, znana i neznana, i častili bi što bi više i lipše mogli. I ovo u nji bijaše običaj, da tko ne bi primio putnika i učinio, kako reko, tada bi mu kuću sažegli.”
Na grobnim humcima i na gradinama, kao i na cijelom području, ima brojnih tragova života, a osobito je mnogo zemljanih posuda. Vrlo su brojni grobni humci, kojih je na stotine, veličine dvadesetak i više metara, promjera i visine do dva-tri metra. U Jovićima su ti humci izgrađeni od nabacanog kamenja i zemlje, a tri velika humka koji se nalaze u polju između Ljubačkih Stanova i Mataka, na području Krneze, samo su od zemlje. U njima su grobovi od kamenih ploča s ostacima pokojnika u zgrčenom položaju. S pokojnicima su pokopani i različiti predmeti (nakit, posude, oruđa i dr.).
U to vrijeme bila su uobičajena naselja na brdima. Na ovom području protežu se uz sjeveroistočni rub kose od Radovina do rta Ljubljana.
Osim Beretinove gradine kod Radovina i Ljubljane kod Ljupča, koji su i najpoznatiji, na prostoru Podvršja, Ražanca i Rtine ima ih pet. Tri su iz brončanog doba (brežuljak Mali Šibenik i Jazvinački brig iznad Mataka te Bila glavica, malo zapadnije), a dva naselja potječu iz željeznog doba (naselje na brežuljku Veliki Šibenik, istočno od Mataka, i Venac iznad uvale Plemići, oba zanimljiva po tome što su zasad jedina poznata naselja na našoj obali sa zemljanim bedemima, od kojih je onaj na Vencu mjestimice visok do 10 m, a širok do 30 m).
Osim spomenutih naselja otkriveno je više nalaza (kamenih sjekira, strelica i dr.) iz bakrenog doba na Maloj glavici i Jazvinačkom brigu.

Ražanački je kraj bio naseljen i u doba rimske vladavine, prije 2.000 do 1.500 godina. Od prijašnjih naselja zna se da je, osim na Beretinovoj gradini i Ljubljani, nastavljen život samo na gradini Venac. Međutim, na više su položaja bile podignute gospodarske zgrade rimskih posjednika (villa rustica), kao podno Matakovog briga, ispod Mataka i u polju, oko jedan kilometar zapadno od ceste Ražanac-Zadar (Glavčine) nedaleko Plemića, na današnjem lokalitetu Carev brig. Tu su otkriveni ostaci zgrada, grobova i dr., a ispod Mataka pronađeno je i više grobnih kamenica (sarkofaga).